Nema_naziv!
Bili smo jedno drugom sve,ili sam ja definitivno pogresno shvatila to.Verovatno ce svako,ko cita ovo,pomisliti da pisem o nekom bivsem decku.Ne...ne pisem o raskidu sa mojim nekim bivsem,cak mislim da me nijedan raskid nije boleo kao ovaj 'raskid'.Rec je o raskidu sa mojom nekadasnjom najboljom prijateljicom. Sve se dogodilo tako brzo,a opet,kad malo bolje razmislim,i polako,zapravo ja nikad nisam ni saznala tacan razlog naseg razlaza.Ne mogu da lazem i kazem:"Sta ce mi ona vise?" jer ona mi je bila jedna od najvecih podrska,ona osoba na koju sam mogla da racunam u bilo koje doba dana,ona osoba koja je umela da mi pruzi neku volju za zivotom u najtezim trenucima zivota..Ne znam ni kako je doslo do tog razlaza,zapravo nije bilo nikakve svadje koja bi uslovila nas razlaz,jednostavno razdvojile smo se...do tada smo bile jedan svet,a sada smo dva koja nemaju nikakvih dodira..Vidjale smo se nas dve mnogo puta od naseg razlaza,i zajedno ustanovile da je to bio definitivno razlaz,zelela sam da se sve vrati na staro,da se sjedine ova dva sveta u jedan i postanemo jace i otpornije,ali zelja je jedno a stvarnost drugo.Nema nam leka,a cak ponekad pomislim da je ovako najbolje,jer ni ona ni ja vise nismo osobe koje su bile najbolje prijateljice,obe smo promenile,valjda je sve imalo uticaj pa smo postale drugacije.Nagore je sto se pre neki dan nisam mogla seteti nijednog trenutka sa njom za ovim 10 godina,lupala sam glavu da se setim..i znam da sam sa njom provela milion najlepsih trenutaka,ali ne znam sta mi je bilo.Sve je izbrisano,a delovalo je da ce trajti do smrti,sada nema vrednost,zaboravljamo najlepse trenutke,nase prijateljstvo je potpuno izbledelo,nema ga vise...ni traga ni glasa od njega.Bolelo me,boli me i sada jer izgubih prijatelja koji je vredeo,za koga je trebalo boriti se,a ja tad nemah snage cuvati i braniti nase prijateljstvo,a sad je kasno.Mogu se samo kajati sto se nase prijateljstvo zavrsilo,a ponekad se kajem sto se druzile...to dovoljno govori kolika sam ja kukavica,koja sam ja budala.Samo se plasim da se jedan ovakav trenutak zaborava ne javi ponavo,jer onda je to kraj mog ikakvog secanja.